Pravo nasljeđivanja u Švedskoj

Opšti principi

Nasljedno pravo u Švedskoj je regulisano Nasljednim zakonikom (1958:637). Podjela zaostavštine u najvećoj mjeri zavisi od toga da li je pokojnik (pokojnica) iza sebe ostavio supružnika (supružnicu). Ako to nije slučaj zaostavštinu nasljeđuju direktni potomci, iz prvog nasljednog reda, uključujući djecu pokojnika i njihove direktne potomke. Ako neko dijete nije živo umjesto njega nasljeđuje njegovo dijete (djeca) itd. Svaka grana dobija jednak dio.

Drugi nasljedni red sastoji se od pokojnikovih roditelja i njihove djece. Ako neko od braće i sestara nije u životu na njegovo mjesto stupaju njegova djeca itd.

Ako nema srodnika iz drugog nasljednog reda zaostavština ide trećem nasljednom redu. Ovaj red se sastoji od pokojnikovih baba i djedova sa obje strane i njihove djece tj. stričeva, ujaka i tetaka. To su ujedno i posljednji srodnici sa zakonskim nasljednim pravom jer rođaci ne nasljeđuju u Švedskoj (za razliku od npr. Norveške).

Ako pokojnik nije iza sebe ostavio srodnike sa pravom nasljeđivanja, i ako nije drugačije propisao testamentom, njegova zaostavština pripada Švedskom državnom nasljednom fondu (Allmänna arvsfonden). Iz tog fona, osnovanog odlukom švedskog parlamenta 1928. godine, dodjeljuju se donacije organizacijama čija je djelatnost orjentisana ka djeci, mladima i osobama sa invaliditetom.

Direktni potomci, tj. potomci iz prvog nasljednog reda, uvijek imaju pravo na nužni dio koji iznosi polovniu njihovog dijela zaostavštine, čak i ako je pokojnik nekom drugom ostavio svu svoju imovinu. U takvim slučajevima direktni potomak mora međutim tražiti srazmjerno umanjivanje raspolaganja testamentom.

Nasljedno pravo nadživjelog supružnika.

Kada jedan supružnik umre bez da je ostavio iza sebe testament, osnovno pravilo je da nadživjeli supružnik nasljeđuje zaostavštinu, ali u najvećem broju slučajeva samo sa pravnom slobodnog raspolaganja imovine. Pravo nadživjelog supružnika na slobodno raspolaganje – za razliku od punog imovinskog prava – znači da nasljednici pokojnika, iz prvog i drugog nasljednog reda, dobijaju tu imovinu nakon smrti nadživjelog supružnika (sekundarno nasljeđivanje). Nadživjeli supružnik može tokom svog života raditi skoro sve sa imovinom, osim da raspolaže njom testamentom, a, ako supružnik poklonima znatno umanji imovinu, sekundarni nasljednici imaju pravo na kompenzaciju.

Međutim ako je pokojnik iza sebe ostavio dijete koje nije i dijete nadživjelog supružnika, taj potomak ima pravo da odmah dobije svoj nužni dio, ako ne želi da ga ostavi nadživjelom supružniku na slobodno raspolaganje. Udovac ili udovica ima u svakom slučaju pravo da zadrži četiri „osnovne svote“ (računajuči tu i njegov ili njen dio bračne imovine kao i posebnu imovinu nadživjelog supružnika) čija se veličina određuje svake godine u skladu sa zakonodavstvom o socijalnom osiguranju. Ova zaštitna odredba je takođe važeća i u slučaju da postoji testament koji je narušio to pravo nadživjelog supružnika.

Zatvoreno za komentare.